Prijava
  1.    

    Malograđanski mitovi

    Kad znaš da nije istina.
    Saslušaš iako nije istina.
    Zapitaš se u vezi svog postojanja. Pored toga što nije istina.
    Ostaneš zadivljen.... zauvek.

    - Znaš Mita?
    - Znam.
    - Juče vozi nas Mito, vozi mene Pekija, Gogija, Sandru, Slavka i Uglešu na motoru i prikolica zakačena. Narok'o se kao bandit i zaustavlja nas policija.
    - Ooo..
    - Traže Mitu dozvolu. On nema dozvolu. Traže Mitu ličnu kartu. On nema ličnu kartu. Traže mu da hoda po liniji, a moj brat Mito liniju ne vidi jebo mu pas mater da mu jebo pas mater,e! Kažu oni njemu - Ajde sad 'vamo duni, druže da proverimo. Kad ono NIŠTA. 0. Kao ni kap alkohola! I pustili nas.
    - A? Kako?
    - Ma nadrogirao se pa izašlo iz organizma.
    - A da,da,da.

    - Slušaj ti mene kako može pušenje da ti spasi život. E ovako, navatali mi brata iz Berana, a on pošten, dobar, miran i tih, ma sjajan bre, samo hoda ulicom, ne mari ti on za druge. E navatali ti oni njega i neće bre da ga tuku nego ga izlepiše flasterima za protiv pušenja. Ono nikotinsko. Hvala bogu moj brat je strastveni pušač došao on u bolnicu kad ono strpljen-spašen ništa mu nije. Sve cigare sveta ga spasile jer je toliko nikotina imao u krvi. Šta ti je život, a?
    - To je scena iz filma.
    - Nije.