
Sedam je sati ujutru, budi te kineski sat koji može da zvoni dok se baterija ne isprazni. Otvaraš oči i ugledas na stolici prebačen debeli plavi dzemper, farmerke i tregeri naravno. Imaš osam godina i ne pada ti na pamet da se buniš jer svakako će te mama ubediti da je napolju hladno i da ti dzemper odlično stoji. Preko potkošilje mama ti ga oblači a ti vrištiš u sebi koliko te bockaju fino obrađeni završrci vune. Dodatni efekat dodaju tregeri koji nežno prijanjaju vuneni materijal na grudi i ramena gde te potkošulja nikako ne štiti. Sve vreme se česes na prirodi i društvu, dok ti na pamet ne pada da se nasloniš na stolicu. Posle velikog odmora shvataš da si se oznojio, da si samo povecao muku i da jedva čekas da dodjes kući kako bi se što pre presvukao.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Одлично описано! :)))
zenone, zivot te nije mazio!+