
Sedam je sati ujutru, budi te kineski sat koji može da zvoni dok se baterija ne isprazni. Otvaraš oči i ugledas na stolici prebačen debeli plavi dzemper, farmerke i tregeri naravno. Imaš osam godina i ne pada ti na pamet da se buniš jer svakako će te mama ubediti da je napolju hladno i da ti dzemper odlično stoji. Preko potkošilje mama ti ga oblači a ti vrištiš u sebi koliko te bockaju fino obrađeni završrci vune. Dodatni efekat dodaju tregeri koji nežno prijanjaju vuneni materijal na grudi i ramena gde te potkošulja nikako ne štiti. Sve vreme se česes na prirodi i društvu, dok ti na pamet ne pada da se nasloniš na stolicu. Posle velikog odmora shvataš da si se oznojio, da si samo povecao muku i da jedva čekas da dodjes kući kako bi se što pre presvukao.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Одлично описано! :)))
zenone, zivot te nije mazio!+