
Sedam je sati ujutru, budi te kineski sat koji može da zvoni dok se baterija ne isprazni. Otvaraš oči i ugledas na stolici prebačen debeli plavi dzemper, farmerke i tregeri naravno. Imaš osam godina i ne pada ti na pamet da se buniš jer svakako će te mama ubediti da je napolju hladno i da ti dzemper odlično stoji. Preko potkošilje mama ti ga oblači a ti vrištiš u sebi koliko te bockaju fino obrađeni završrci vune. Dodatni efekat dodaju tregeri koji nežno prijanjaju vuneni materijal na grudi i ramena gde te potkošulja nikako ne štiti. Sve vreme se česes na prirodi i društvu, dok ti na pamet ne pada da se nasloniš na stolicu. Posle velikog odmora shvataš da si se oznojio, da si samo povecao muku i da jedva čekas da dodjes kući kako bi se što pre presvukao.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Одлично описано! :)))
zenone, zivot te nije mazio!+