Svi smo imali susret sa njima,dolaze nenadano, dok uzivate u mirnoj bezbriznoj setnji i odjednom pred nosom vam se nalaze deciji casopisi specijalna izdanja karata za pozoriste ili meni omiljena situacija kada vam zabodu ikonicu za rever i cekaju da udelite neki dinar(citaj 200-300). I sve to u ime Boga- sirotih zena u sigurnoj kuci-borbi protiv raka- dece bez ruku,nogu, glava i roditelja. Naravno ako ih odbijes ispadas neosecajna dzukela. Glupo osmisljeno, nefunkcionalno i najcesce prevarantski.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Hehe, al što ovi niški umeju kvarno da se sakriju na početku podzemnog prolaza, al' malo dalje od ulaza da ih ne vidiš sve dok ne siđeš...
U poslednje vreme posebno mrzim ove sa dečijim čestitkama.
I usually pretend not to speak Serbian. Dok mi objasne šta hoće - odustanu.