
Real life CTRL+Z. Obično se dešava u gostima, kada se iz sve sile trudite da budete opušteni i kulturni, a ispadnete najveći nespretnjaković u istoriji nespretnjakovića, uključujući Džordža Buša i Mistr Bina zajedno.
Ona, njegova hot drugarica na koju se on mnogo loži, i on, već gore opisana kulerski nastrojena tempirana bomba trapavosti, po prvi put na njenoj gajbi:
- Evo da te ponudim sokom, dok se ne spremi ova pica.
Prilazi malom stočiću uz krevet, gde on sedi, i sipa mu sok. Vraća se natrag u kuhinju, on ostaje sam sa sokom... Ok, ipak bez soka... Steže zube u «pčk t mtrn» stilu, crveneći pred barom koju je napravio ispred sebe. Iz kuhinje se čuje:
- Jel ti se sviđa sok?
- Da, da, obožavam ovu grozovnicu, ovaj, borovnicu... – i umače čistu belu čarapu u grozotu na tepihu, uz čvrstu rešenost da se više nikad ne pomeri sa tog mesta, makar bombe padale.
- E, nisam ti pokazala ovaj suvenir iz Venecije. Samo pazi, jako je nežna – dotrčava iz kuhinje i donosi neku figuricu od Murano stakla, stavlja je na sto pored, i vraća se da dovrši picu.
- Jao, što je divna – baca bezveznu figuru pored sebe, i saginje koliko mu dvanaesto rebro dozvoljava ne bi li video njenu zanosnu zadnjicu, dok se trti otvarajući rernu. Figuricu, naravno, zabole za trenutak erotike, i baš je rešila da se u tom trenutku razbije.
- Šta je to bi? – čuje se iz kuhinje.
- Jao, jao, znao sam da će to da se desi. Jesam li ti sto puta rekao da te i besplatne obične mačke na kraju skupo koštaju. Cile obori figuricu... Na – i pruža joj rasparčano staklo u ruke.
- A joj, bre Cile... Ali, dobro, ja na njega ne mogu da se ljutim. To je mačka, ne razume, hteo je da se igra. On mi je nešto najvrednije što imam i ne sme da mu fali dlaka sa glave... – i vraća se u kunjinju – Evo ovo je gotovo za minut!
On podiže onog debelog mačora i kezi mu se kroz zube: “Pčk t mtrn, mačeća, da sam ja to razbio, poslala bi me u Veneciju peške da joj kupim novo!”
U momentu drmusanja mačoru ispadnu dva brka. Već navikao da je situacija krenula neobičnim tokom, uzima ona dva brka, ugurava ih nekako među ostale, da se zadrže tu neko vreme, i šutira mačku u drugu sobu: “Aj sad, odnesi te brkove dalje od mene!”
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
dao sam plus mada mi je nekako nedovrseno,iako si dosta napisao...
Dobro, brate, hvala, biću i ja darežljiv prema tebi. To što se dovršavalo nije za javnost.
isao bi peske u Italiju!ahahaha tipicno za sve nas...:D +
i ja dajem plus zbog truda,mada mislim da bi kraj mogao da bude mnogo bolji
+ ali nedovrsena
Nikad je nemoj dovršiti!! Namuči mi ovog imaginarnog jadnika....
Je li bar dobio na kraju?
Molim te reci mi da jeste...