
Ugovor koji se potpisuje najčešće tako što je podmazan nekom večerom ili ne daj Bože nekim prasencem na ražnju, kako bi se pospješila i povećala sama mogućnost pristanka žrtve, tj. klijenta.
- Ajde da nagovorimo Mikija da igra za nas, dobro bi nam došao tako jedan igrač.
- Ma ne znam šta da ti kažem, ne vjerujem da će on pristati na to, moramo nekako da ga nagovorimo.
- Ma ništa ti ne brini, imam ja jedno kezme, njega na ražanj, malo rakije i kada mu turim onaj papir da potpiše, misliće da je maramica pa da daje autogram, ništa se ti ne brini.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Što "ne daj Bože prasencetom" ?
ma zvučalo mi kul ako stavim tako. lolol