
Večita dilema koja datira od perioda kada počinješ da shvataš osnovne računske operacije i dostigneš dovoljnu telesnu masu da možeš držati motiku.
Obično se zajebeš u proceni jer na početku imaš želju da se latiš svega što iziskuje matematiku i učenje u globalu a kasnije kriviš samog sebe zašto nisi učio kad je trebalo; sada bi živeo k'o čovek, jelte.
Ili da učiš školu ili da rintaš?
IZBOR JE NA TEBI!
Mama: Sine, koliko je dva i dva?
Sin: Peeeeeeetnaest.
Mama: Sine, koliko je dva i dva, nemoj da se zajebavaš?
Sin: Devet!
Mama: Pa kako to ne znaš? Je l' hoćeš da kopaš, a?
Sin: HOĆU, SAMO NEMOJ VIŠE MATEMATIKU!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Imao sam isti problem na kraju ove godine lebtijebem, zajebano sranje. +
ahahha kad se samo setim...stvarno ti dođe da kopaš samo da skloniš oči od knjige...posle sat vremena držanja motike dođe mi da ljubim knjigu:D