
Večita dilema koja datira od perioda kada počinješ da shvataš osnovne računske operacije i dostigneš dovoljnu telesnu masu da možeš držati motiku.
Obično se zajebeš u proceni jer na početku imaš želju da se latiš svega što iziskuje matematiku i učenje u globalu a kasnije kriviš samog sebe zašto nisi učio kad je trebalo; sada bi živeo k'o čovek, jelte.
Ili da učiš školu ili da rintaš?
IZBOR JE NA TEBI!
Mama: Sine, koliko je dva i dva?
Sin: Peeeeeeetnaest.
Mama: Sine, koliko je dva i dva, nemoj da se zajebavaš?
Sin: Devet!
Mama: Pa kako to ne znaš? Je l' hoćeš da kopaš, a?
Sin: HOĆU, SAMO NEMOJ VIŠE MATEMATIKU!
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
Imao sam isti problem na kraju ove godine lebtijebem, zajebano sranje. +
ahahha kad se samo setim...stvarno ti dođe da kopaš samo da skloniš oči od knjige...posle sat vremena držanja motike dođe mi da ljubim knjigu:D