
Ono sto nije uspelo indijanskim samanima i galskim druidima,uspelo je inzenjerima renomirane destilerije u Srbiji.Od praiskona pa do danas su svakojaki vracevi,zreci i Baba Vange trazili recept za fuziju ljudskog tela i zivotinjskog duha i snage ali je superiornim Srbima za to trebalo mesec dana.Tekucina od koje se cak i jetra najiskusnijeg alkoholicara zatalasa.Napokon,mitski napitak je dobijen u vidu bozanskog nektara,i nadohvat ruke je svim avanturistima koji bi da probaju nesto novo,divlje i goropadno.
Ako mumlanje,rezanje,ujedanje,hod cetvoronoske i pisanje u istom polozaju nisu dobar primer ponasanja normalnog coveka posle ispijena 2 litra ovog omamljivaca za slonove,onda ne znam sta jeste.Ziveli!
Одличан пример како у Србији нимало не недостаје инспирација.
Треба смислити назив за вино, и да оно са таквим називом постане бренд.
Медвеђа крв је тако изузетно милозвучан назив за вино. Просто једва чекаш да пробаш јер звучи као да је баш сочно.
Мислим, кад већ постоји ждрепчева крв, ваљда је од ње калоричнија медвеђа, па самим тим и квалитетнија. И плус оно режање на реклами употпуњује догађај.
Вероватно на етикети треба да стоји: "Није препоручљиво вегетаријанцима".
Ulje koje je iscurelo na asfalt ispod Mercedesa.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.