Prijava
   

Mesto!

Jedna od najčešćih upućenih komandi čovekovom najboljem prijatelju. Psu. Ili koje god rase on bio...

- Ženče, hodi malo 'vamo...
- Mesto!
- A?
- Čuo si me, stoko muška! Nisam ti ja bokserska vreća pa da se na meni prazniš, znaš! Udala sam se za tebe, decu ti rodila, kuvam ti, perem i peglam a ti i dalje isti!
- Aman, ženo, šta t...
- Večera, opera, poklon - ne obavezno tim redosledom - pa ću i da razmislim o eventualnoj mogućnosti seksa, ščuo?!

-------------------------------------------------------------------------------------------------

- Dođi, ker, mali ker...Jel' neće da ujede?
- Ama, jok, neće...Ne, Rex! Fuj to, Rex! Mesto, Rex! Mesto! Mesto! MESTOOO!!! E, do kurca...

Komentari

hahahaahha +++

Dobro ovo za operu i za Reksa lololo

Hahahahahahahaha! Ali ta imena... Reks i Džeki za psa i Kića za papagaja. Obeležili su svakog ljubimca devedesetih... Čudno da mačke nisu bile popularne. Bar se ja ne sećam nekog tipičnog mačijeg imena. :) +

Симпатична дефкичица

Reks i Džeki za psa i Kića za papagaja

Meni se papagaj zvao Rore. Bio najjači. Blejao des' godina u jednom uglu, jeo i srao. Puštali ga jednom nedeljno da leti i tako jedared, jedanaeste godine tj., zapalio kroz prozor i nikada se nije vratio ( fail ). Rore...Gde god da si, počivaj u miru.

E, da, za kere! ako je crn, obavezno je bila fora da se zove Crni, ako je žut, Žuća, a ako je bilo kakav drugi onda Džeki, Reks ili BELI. Da, videla sam tri braon kera koji su se zvali Beli kao klinka. :)

Meni se papagaj zvao Rore. Bio najjači. Blejao des' godina u jednom uglu, jeo i srao. Puštali ga jednom nedeljno da leti i tako jedared, jedanaeste godine tj., zapalio kroz prozor i nikada se nije vratio ( fail ). Rore...Gde god da si, počivaj u miru.

Moj je Ronald. U avgustu smo skontali da je žensko, snela je prvo jaje posle osam godina života, kako, nemam pojma? :)
Niko neće da je uzme, čak smo nudili sa sve kavezom, koji je ogroman i skup, mnogo prlja. Ali sad je tata ne da, uzeo je pod svoje, podseća ga na njegovog ćalca, pošto mu je ona često bila jedino društvo. Matora, izrazito mrzovoljna, ujeda... oličenje slatkoće. :)

To je sasvim uobičajeno, smox. Jebiga. Vežeš se za ljubimca više nego za čoveka i posle kad ostaneš bez njega ( ili nje, da budem pravedan ) sruši ti se jebeni svet! Imao sam psa, mužjak, francuska pudla, Alek se zvao...Jebote, kakav je to pas bio! Svi ga gotivili i pored toga što je bio kao ''fin pas''. I dan danas mi nedostaje ( uginuo je pre godinu i nešto ) njegovo razdragano dočekivanje kad dođem kući. Izvini što smaram :)

Imala sam Medu, mešanca, uginuo je pre dve godine, otrovao ga neko, jadniček. Imao je već jedanaest godina, nije mogao da se izbori, iako je veterinar sve pokušao. Ali ja sam se jako bila vezala za mog mačka, ovde sa mnom je bio do prošle godine, stalno mi je spavao na stolu i išao gde sam ja. Uveče mi legne na knjigu dok spremam ispit. x) Posle je izgleda pojeo ono za bubašvabe ili su ga lopovi otrovali (bili provalili u stan dok sam bila na faksu), jadnik, bio je toliko slab, jedva je išao, i taj poslednji dan kad sam nešto izašla iz sobe do WC-a, znala sam da će uginuti taj dan inače, i vidim njega, na dve noge, kako se vuče, da me prati. Ne znam da l' sam ikad toliko plakala. I mačka oseća isto koliko i pas. :)

Izvini što smaram :)

I ti isto. :)

I ti isto. :)

Draga si :)

Žene imaju taj dar da dresiraju šta god žele, čak i biljke istreniraju da ne uvenu. :)
+++

Žene imaju taj dar da dresiraju šta god žele, čak i biljke istreniraju da ne uvenu. :)

Trebalo bi tu pojavu znalački definisati lololo :)

Profe, treba roman napisati :)

I još jedna malo duža Bežanijska .)))
+++

Dobra je Profe +++