
Svi smo mi tokom osnovnog ili srednjeg školovanja imali po jednog Miloja u odeljenju. Miloje je dečko sa sela, 13 kilometara udaljenog od škole. Miloje nikad ne kasni u školu, štaviše, on stiže sat vremena pre početka časa. Miloje je odličan đak, sa svim peticama. Miloje je siromašan, nema kompjuter i pomaže mami (pošto tatu nema) oko poslova na skromnom domaćinstvu. Miloje je uvek nasmejan, i svi ga podjebavaju.Miloje uvek sedi u prvoj klupi. Miloja većina đaka mrzi, a svi profesori ga vole.Miloje nema jedan bubreg, i operisao je bruh.Miloje najviše voli da sluša Plavi Orkestar, Riblju Čorbu, Tomu Zdravkovića, Lepu Lukić, Lepu Brenu i Galiju. Omiljeni filmovi su mu svi domaći, ali najviše Maratonci, Ko to tamo peva, Tesna koža i Žikina dinastija. Miloje gleda Srećne ljude, Otpisane, Porodično blago svaki put, na svom crno-belom televizoru. Kad poraste, Miloje će da bude deda.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
E jebi ga, smrc smrc, al lepo napisano +
Miloje je car! +