
Priče o tome kako je moj deda, zajedno sa celom četom partizana preživeo tešku zimu '42. godine.
Deda: Sinko, bila je to do tada ne zapamćena zima, toliko jaka da je prodirala do kosti. Cela četa pod punom opremom, bežimo od Nemaca kroz neki šumarak. Odjednom izlazimo na neku čistinu, a ispred nas polje žita! Do pojasa naraslo! Tu smo zalegli i sačekali da okupator ode dalje. I to žito nas je spasilo.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.