
Priče o tome kako je moj deda, zajedno sa celom četom partizana preživeo tešku zimu '42. godine.
Deda: Sinko, bila je to do tada ne zapamćena zima, toliko jaka da je prodirala do kosti. Cela četa pod punom opremom, bežimo od Nemaca kroz neki šumarak. Odjednom izlazimo na neku čistinu, a ispred nas polje žita! Do pojasa naraslo! Tu smo zalegli i sačekali da okupator ode dalje. I to žito nas je spasilo.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.