
U svakom kraju uvek se nadje bar po jedan mali Mita Stipsa. Lako ćete ga prepoznati - tata mu vozi džip (inače lokalni diler), mama mu je fuksa na dvadesetkama, puni su k'o brod, mali je inače teži i od mame i tate zajedno, pošto mu je prodavnica brze hrane faktički druga kuća. Ima sve, i nikad nikom nista ne da. Kada mu zatražiš nešto, prvo ti se ruga, a ako se pobuniš, sravni te sa zemljom, pošto je još kao beba bio svedok raznih isplaćivanja od strane njegovog tate mafijaša.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+