Ono sto postanes kada,preko veze,upadnes u propalu drzavnu firmu, ustanovu tipa sud,posta,biro...To je obecana zemlja-socijalno si osiguran i prijavljen,i uz to dobijes i kancelariju ili salter dva sa dva u kojoj ces uz malo srece ostati do kraja svog bednog zivota tj. do penzije.Naravno na takvom mestu sanse za napredak su minimalne,da imas tri zivota pa bi mozda i stigao malo blize direktorovoj kancelariji.
Sa obzirom da nemas apsolutno nikakvu funkciju,tvoj radni dan ce se sastojati od osmo casovnog gubljenja vremena.U toj atmosferi dobre su sanse da postanes matoro dzangrizalo koje ce svakom ko pokusa da preko tebe nesto zavrsi,maksimalno otezati posao,ko Mica ubica.Posle svega ostaje ti samo da razmislis da li je uopste vredelo da zavrsavas one skole ili si jednostavno mogao da trcis za loptom,dodjes nekako do Partizana i Zvezde i da te boli uvo...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.