
Svaka koja zamišlja da će :
-muž vazdan da jede "na čačkalicu" umesto "s kašiku" i
-deca čim prohodaju da krenu u nabavku i sama sebi spreme obrok.
Pre ili kasnije; milom ili silom prilika, sama ili uz tuđu pomoć : od moderne najčešće nastaje prava domaćica (ma koliko ganjala karijeru, upinjala se da zadrži status emancipovane žene i sl.)
"Ne umem da kuvam, ne trudim se. To je gubljenje vremena. Ustalom, muškarci su oduvek bili bolji kuvari."
Pre ili kasnije :
"Imaš li neki recept za posnu slavu?
Kako mesiš onaj kolač, moje dete ga hvali?
Kolenice, kako to kuvaš, moj muž to uvek jede u kafani?"
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Slušaj, majav, imam... a imam i za mrsne slave. Samo javi...
+
ПА наравно. Увек је боље за жену да муж једе кући него у кафани.+
+, obrisali onu jučerašnju :(
Ništa bez ložicu a :) ?
nIŠTA.
moj muž kuva,+
uhhhh +
JA KUVAM! Jbg...Ispade ja staromodna domaćica...:-( +
Po tvojoj teoriji ispalti se smuvati bahatu sponzorušu, tj do kraja će i postati nešto od iste :)
Jes, vala, al' nisam tako zamislila : bahata sponzoruša ne "jede "po kućama" nego po restoranima.
;)