
Izraz za neki naš nikada dovršeni kvazi-projekat ili putešestvije, ostavljen u večitoj senci i paulčini dubokog ugla naše sobe (ili alternativnog mesta čuvanja) uglavnom zbog naše lenjosti, nesposobnosti i/ili neorganizovanosti da se konačno prihvatimo toga nečega što bi u stvari veoma voleli da završimo, sa večitom utešnom klauzulom ''Završiću jednog dana''.
Teodor: Brate, šta ti je ovo po kompjuteru?
Uroš: Šta?
Teodor: Ovi bre Word fajlovi, ovo nešto ''Paradox'', pa ''Old nemesis'', pa ''Makers''...
Uroš: A, to je moj koridor 10. Samo započete knjige i priče koje sam počeo da pišem, pa nekako stanem u inspiraciji i nikako da ih nastavim. Završiću ih jednog dana, u glavi sam ih ispisao većinu.
Teodor: Aha, ko što ću ja da završim onog džinovskog origami labuda u dvorištu...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
svako od nas ga ima...+++
Ja ih nažalost imam previše... Oh lenjosti al si teška...