Izraz za neki naš nikada dovršeni kvazi-projekat ili putešestvije, ostavljen u večitoj senci i paulčini dubokog ugla naše sobe (ili alternativnog mesta čuvanja) uglavnom zbog naše lenjosti, nesposobnosti i/ili neorganizovanosti da se konačno prihvatimo toga nečega što bi u stvari veoma voleli da završimo, sa večitom utešnom klauzulom ''Završiću jednog dana''.
Teodor: Brate, šta ti je ovo po kompjuteru?
Uroš: Šta?
Teodor: Ovi bre Word fajlovi, ovo nešto ''Paradox'', pa ''Old nemesis'', pa ''Makers''...
Uroš: A, to je moj koridor 10. Samo započete knjige i priče koje sam počeo da pišem, pa nekako stanem u inspiraciji i nikako da ih nastavim. Završiću ih jednog dana, u glavi sam ih ispisao većinu.
Teodor: Aha, ko što ću ja da završim onog džinovskog origami labuda u dvorištu...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
svako od nas ga ima...+++
Ja ih nažalost imam previše... Oh lenjosti al si teška...