
Drug, koji je zaboravio svoje prve drugare iz naselja, izgubio neznost i skromnost koja je krasila nasu generaciju, osmeh zamenio dvema linijama izmedju obrva. Postao je glavna faca medju (uvek) nepoznatim likovima, ne skida naocare koje prikrivaju poluspljosteni nos iz tuce, kojom je dokazivao sebe. Vidim kako pod ,,punom opremom,, na motoru vozika devojke 15ak, 20 godina mladje od sebe, 200km/h.
Nesto me uvek tera da ga svojom pojavom podsetim na detinjstvo, pa mu se uvek nasmejem i pitam za roditelje, zdravlje, buducu porodicu, posao, a od svega dobijem odgovor kako je sve ,,ovo/ono,,. Teretana, ludilo i trange /frange, iz cega neizbezno shvatim da on ne zna ni ko sam ja, ni da li su mu roditelji zivi i gde, a posebno ne zna sta ce sa svojim zivotom, jer prazninu u dusi i neukost popunjava prolaznim stvarima.
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.
+!
:D vecina nas ih ima, a?
ovo ko "moj posrnuli brat"... minus... (ne mogu da verujem da se u necemu ne slazem za hipom :D)
Не знам за већину, али ја имам, и мрзим такве кретене.
Мајче, јеби га.
ne znam za brata...