
Момир Булатовић. Довољно је Момир, јер мало је Момира, а овај је најпознатији. Харизматична личност, са предратним швалерским брковима. Човек на високом положају 90-их, али он није као остали. Није окрвавио руке, није ширио мржњу, није се накрао државних пара. Пио је шумадијски чај (читај ракију), али је увек био углађен и фини господин. А опет, прилично мужеван, јер је за разлику од многих, за време бомбардовања сваки дан био у згради СИВ-а.
Деца кад замишљају чику, замишљају Момира.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ima Momir Bulatović nešto od toga što si napisao, ali nije on ipak primjer klasičnog čike. Kao da mu nešto fali. Neko mudo drčnije, ne znam. Sviđa mi se def. ali ni sam ne mogu da se sjetim koga bi turio mjesto Momira.
bra'o