
Monarhija je čudan oblik vladavine u kojoj je jedan čovek "bogomdani" ,"božijom voljom odbarani" da uvek zna šta je najbolje za sav ostali narod u državi. Neobično je što taj oblik državnog uređenja u Srbiji ima svoje pobornike i u današnje vreme kada je pokoravanje "božijoj volji" uglavnom vezano za prežderavanje u slavskim danima ili na teatralno izmoravanje glađu u doba posta.
"Moderna" Srbija je u zadnjih 200 godina svoje vladare smenjivala uglavnom u prevratima i atentatima, što se održalo do danačnjih dana u manje ili više neizmenjenom obliku.
Pokušaji povratka u monarhističko uređenje se odvijaju na 2 načina : dovođenjem potomaka jedne od dinastaija (prilično neuspešno) odnosno dodaavanjem predsedniku države ili premijeru (zavisno od trenutne političke situacije) božanskog oreola i svojstva "bezgrešnosti".
Iako niko ne veruje ni u jedan od ova dva principa ipak se vršioci pomenutih državnih funkcija, sporadično i po potrebi pozivaju na njih kao na glavne argumente svog opstanka na vlasti.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.