Prijava
  1.    

    Montevideo, vidimo se! - serija

    Domaća serija o prvom svetskom prvenstvu u fudbalu u Montevideu 1930 godine. Lepo ispričana pričica nekom se sviđa nekom ne, ali bila bi mnogo lepša da nema tužnog, jezivog, bolesnog i morbidnog lika - Stanoja, izmišljenog na ovaj način bez ikakve potrebe.

    Stanoje je siroče invalid iz Beograda koji se dvadesetih godina motao oko beogradskih fudbalera. 1930 godine je krenuo na put za Montevideo sa reprezentacijom Jugoslavije kao slepi putnik. U Montevideu je upoznao hrvatskog emigranta Miljenka Paka Pakoša, električara i sitnu jajaru koji ga je usvojio jer svoje dece nije imao.

    E sad, završi se prvenstveno i reprezentacija krene kući, a Stanoje ostane u Montevideu.

    Svaka epizoda serije počinje prikazom Stanoja koji je sve stariji, a i dalje bolesno opsednut ovim ljudima i ovim događajem. Prolaze godine, prolaze decenije, Stanoje dobija ćerkicu i postaje vlasnik restorana, ali i dalje ima sobu punu slika, opreme i rekvizita sa svetskog prvenstva 1930 i reprezentacije Jugoslavije, medijski prati živote reprezentativaca i kako koji umre okači crnu traku na sliku. Poslednja epizoda počinje kačenjem trake na sliku Aleksandra Tirnanića, poslednjeg preminulog reprezentativca, a završava se smrću samog Stanoja.

    Ovako smišljen Stanoje je nepotreban, nerealan i morbidan i prilično kvari ovu priču

    Ako je prvenstvo održano 1930 godine, a Tirnanić je preminuo 1992 godine znači da je Stanoje 62 godine držao njegovu sliku na zidu i sobu punu njegovih stvari i stvari ostalih.

    Znamo da je Stanoje poslednji put video Tirketa i ostale 1930 godine kada ih je ispraćao u luci u Montevideu. To je bio poslednji put i da ih je čuo. On sam je tada imao oko 15 godina.

    Ne razumem zašto je u seriju rađenu po istinitoj priči ubačeno nešto ovoliko nerealno i morbidno