Zajebi te priče o domaćinskom/seljačkom šamaru. To je amaterski nivo. A i nije prirodno stanje stvari. Jer se seljacima lupaju šamari.
Mornarski šamar vraća na fabrička podešavanja snažnije, brže i efikasnije od bilo čega drugog. Otrezni te, vrati u realnost.
Odlazi u lučku kafanu nakon mesec dana plovidbe, celodnevnog istovara robe, svraća na kurve, naručuje flašu žestine i seda za sto da baci partiju karata u drahme.
Ti krećeš da ga zamaraš pričama prepunim nekakvim dosadnim, sumornim činjenicama. Čineći tako ovaj svet baš takvim, dosadnim i sumornim. Ne prestaješ sa time. Ne zaklapaš. Ne želiš da jednostavno sedneš, opustiš se i prepustiš. Da prestaneš da smaraš. Najpre dobijaš prijateljski savet. Žene su u bordelu.
Ne razumeš. Sledi... Trenutak istine. Nije snikers... Ali je odgovor na pitanje "jel ti bolje?" isti kao u reklami.
- Tata, kako se postaje treper?
- Misli ti idu u tom pravcu?
- Ne, ne... Nikako.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.