Prijava
  1.    

    Mržnja zaslepljuje, a žalost otvara oči, dok se mudrost smeši

    U mojoj sobi na zidu su okačene dve slike. Na jednoj je prikazan Isus Hristos a na drugoj Buda. Pažljivo posmatram Isusa i vidim da je pun bola, ožalošćen i prepušten samom sebi. Zatim mi pogled nervozno kliznu na Budinu sliku i odmah uočavam da ima jednu prijatnu karakteristiku – smeje se, i to sa zadovoljstvom.
    Nastavljam da ga posmatram, razmišljam i hteo bih da ga pitam – “Koji đavo te nagoni da se smeješ? Zašto se smeješ kad znaš da je religija nešto sasvim ozbiljno”?
    I tako nastavljam da razmišljam: ako bi Buda mogao da mi odgovori sigurno bi mi šapnuo, onako na svoj način – “Na tebi je da otkriješ”.

    Oni koji se sami sebi smeju, obično su mudri i teško ih je uvrediti.