Kako da ti sad objasnim...
Pazi, krave.
Sa kravama treba znati. Ima onih koje su zahvalne za posjedovanje. Mirne i tihe. Daju dosta mlijeka, ne ritaju se, ne vitlaju repom ko bičem, ne svađaju se sa muvama. Ma ni jabuku da ti obrste kad im popustiš konopac što im povezuje vrat i prednju nogu. Poslušna Milka, ni prut ti ne treba. Samo što čokoladu ne izmuze, tako je dobra. I ti je pustiš... po livadi, razvežeš je, neće ona. A ona, čim joj daš voljno, ona malo malo, hop pa kod komšije u detelinu, preko žičane ograde, a tu se raspere i izgine. Ostaneš bez nje, jer si nju poslušao umjesto sebe. Jer si je pustio i dao joj previše slobode, zaboravio ko je gazda, i to ti se obilo o glavu. Morao si da znaš da kravljoj glavi razmišljanje nije primarna funkcija, već tvojoj, i da moraš da vodiš računa koliko smiješ da je puštaš.
Sa mudima ti je ista stvar.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Odlicno brate... Pusti ovu decu... :D
Pa dje si dejse sto eura te nema?
E, i ova ti dobra, išlo te nešto... +++