
Kada se neko iz svoje brdsko-planinske sredine uzdigne svojim talentom, radom i zalaganjem a neposredna okolina mu ne pruža podršku već ga omalovažava i izvrgava podsmehu. Nije bitno koja je vrsta umetnosti ako nema veze sa folklorom, odbijaju da ga razumeju. Prevashodno gledaju materijalnu vrednost a duhovna im je nepoznata kao ulaz u biblioteku.
-Je l' si čuo? Onaj Jovin unuk, se zaluđuje, piše neku ''proeziju''.
-Nemo' da pričaš?! Pa šta će mu to? Koj' se još od toga 'leba najeo? Umesto da ide u lov i igra ''foklor'' k'o i druga deca on se bakće s' ''proeziju''.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+
O tome je Niche pisao :)
hvala... :) možda nisam najbolje definisao ali je to dokazana činjenica...Jedini Niche za koga su ovi moji čuli je Kukuruz Niche :)
kad je moj frend rekao ocu da bi htio upisati likovnu akademiju, dobio je šamar uz rečenicu: pločice ćeš ti meni ljepiti, kakvo slikanje, tko od toga živi!!!