
Penzioneri koji se u vreme najveće gužve, u tzv. špicu, guraju, laktaju, zauzimaju mesto u gradskom prevozu, a ni sami ne znaju gde su pošli. Uglavnom kukuju da ne mogu da stoje od bolova, da im je penzija mala, da nema niju za hleb, a pri tom vuku torbe na točkiće krcate namirnicama.
Penzioner: Ustani ćero, da deda sedne, noga me boli.
Devojka: Izvinite i mene stomak jako boli, pitajte da vam ustane neko drugi.
Penzioner: E to ti je ta mladost sve ih boli. Nas ništa nije bolelo. Peške sam išao. Do škole sam išao 7km peške, a ona sad meni kaže da je nešto boli. Pa to sutra treba da bude majka, žena, da rađa, da vodi kućne psolove, u moje vreme se znalo...
Deda držeći monolog nalazi novu žrtvu, takođe mladu žensku osobu.
Penzioner: Dede, ćero digni se ti, da ja sednem, noga mi krvari.
Devojka 2: Čuj deda, dosta mi je vas mumija na mrdaljkama, i ja krvarim svakog meseca pa mi niko ne ustaje.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
++++ kako mrzim gradski prevoz zbog penzosa, uh