
Jedan neimenovani ujak u svojim šezdesetim voli da ispriča sledeće:
Deco moja, koju god sam u životu pitao, nije bitno da li mi je dala ili nije dala, sad kad je sretnem javlja mi se sa osmehom. Ako radi negde, u opštini, u bolnici, pošti ili distibuciji uvek se lepo ispričamo, pita me za zdravlje i završi mi poso preko reda. Nije bitno ako me nekad oterala i u pičku materinu. Koju nisam ni pitao, ne jebe me ni dva posto, ma neće ni da mi se javi!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
hehe...ima toga i među mlađima. Treba uvek pitati, jebiga...slušaj ujku:)
Ima tu istine...
True, true...
...not!