
Svaki put kada se nadjem u nekoj relativnoj tišini, zapazim da u glavi razmisljam o nekoj pesmi, i imam utisak kao da je zaista i slušam, ponekad uhvatim sebe kako pocinjem da pevusim neki njen deo. Uglavnom mi prija, nekad mi se ponavlja po ceo dan, mada je umela da mi pokvari koncentraciju na ispitima koje baš i nisam spremio. Mislim da je to znak da smo još uvek mladi.
Najgore je kad ti se neki narodnjak uvuce u glavu, pa po ceo dan pokusavas da zaboravis na njega.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Hahaha poznato mi ovo nešto :))
ili jos gore neka melodija sa reklame... grr
Aha! Kalgon!
Ves masina zivi duze uz Kalgon! +
Još sam ona stara, sve što imam sve bih dala, da se vrate lude noći lude godineeeeeeee. A mrzim narodnjake :D +
opsesija
+
Pink Floyd - Wish you were here :]
To mi je bilo nekih sest meseci u glavi... i onda sam primetila da me ljudi cudno gledaju na stanici i shvatila da je ustvari pevam na glas. Od tada se kontrolisem.