
Mesto na kome se ostavilo nešto tuđe, da ne kažem izgubilo.
Primer broj jedan:
-Pa dobre bre, Sokrate, majku mu, opet nemaš knjigu iz filosofije?
-Na klaviru je profesorka, dok sam svirao, prelistavao sam filosofiju, da povežem dve nauke u simbiozu.
-U, Sokrate, pa ti kao Mocart, radiš više stvari odjednom. Od sutra ideš na dodatnu nastavu za talentovane đake.
-'oću.
Primer broj dva:
-Dušo, nema te ceo dan da se javiš...
-Pa mob sam ostavio na klaviru, i tek sad sam stigao u stan, pa zato se nisam javljao.
-Jao, kako si romantičan... Jesi to vežbao da sviraš nešto za mene?
-Taj rad.
Primer broj tri:
-Dragane, kume, kad ćeš moći da mi dovezeš kola, trebaju mi sutra, idem na put?
-E, kume, zaboravio sam ih na klaviru...Ključeve. Večeras ću...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
http://vukajlija.com/taj-rad