
Ostao ti je sekund do finiša i OPAAA na kućnom pragu. Nisi mogao da izdržiš. Još u liftu si stezao kaiš i cupkao tako da te je komšija gledao kao drogoša navučenog na 'erojin.
To je onaj momenat kad te oblija znoj, škrbućeš zubima i proklinješ dan kada si rođen. Trčiš ulicom kao kreten, neartikulisanih pokreta, unezveren kao da si saznao da si dobio ćerku a ne sina.
Možda si mogao da naslutiš o čemu se radi a ako nisi ja ću ti reći.- Kenja ti se druže kao da si ricinus popio.
- Halo da li sam dobio cimera?
- E Džoni jedi govna, reci štas trebo?
- Tebra pazi, sad sam ispred zgrade. Nemoj da mi uđeš u tojlet molim te!
- Poćeralo a? Nećeš ti ni stići do cilja. Pazi šta ti kažem.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.