
Rečenica koja moze da vas baci u stanje neverovatnog šoka, kada je čujete od rođene majke. Istovremeno, može da vas dovede u jako neprijatnu situaciju ukoliko vaša majka misli da ste primerno dete koje travu gleda samo kao zelenu površinu koja predstavlja ukras dvorišta, parkova ili podlogu za razne sportove.
- Sine, nabavila sam travu.
- ( prva, iznenadna reakcija ) A??? Šta si??? Od koga, jeb'o te? Je l' od onog lopova Bože sa početka ulice? Nisi valjda od njega, on ima neku šugavu Albanku, nije ni za šta.
- ( druga, pribrana reakcija ) A Kako to misliš "nabavila si travu"? Šta će tebi, kevo, uopšte trava?
- Pa, sine moj najdraži, da je posejem u dnu dvorišta, tamo gde je bio onaj krš koji smo rasklonili. I ne, nisam je kupila od Bože, nego u poljoprivrednoj apoteci. A to što ti kupuješ od Bože ćemo da raspravimo kad ti se otac vrati s posla!
- He, he... Kakvog Bože? Ko je pominjao Božu?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ahahahahahaha
bravo
like :)
Изванредно. Како нисам ово раније видео...
:)
Ko spomenuo travu?To je samo mit, to ne postoji.
Ja to ne konzumiram.
хахаах
Heheh odaberit ovo +*