
Putovanje avionima domaćih avioprevoznika. To što tu možeš da doživiš nema nigdje i predstavlja kategoriju za sebe.
- 'Ajmo svi po deset evra, ne daju nam da poletimo dok se ne plati kerozin.
- Jel' i mi iz prve klase?
- Nije ti sada momenat da se kurčiš nego vadi pare pa da bježimo odavde.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
tačno tako ++
Nemoj mi samo reći da je ovo istina.
meni se nije desilo ali sam čitao u novinama. ali mi se jednom desilo u beču da je avion čekao dva sata da se skine led da bi mogao da uzleti.
A i aerodromi su nam čudo...
Može li još prtljaga ? (ili takonekako)
- Može nabićemo, Joca je prebrojao...
(Surčin, mnogo teskta sa putnicima, cimanja, prostakluk)
20 kila po putniku. počeo sam da vagam kufer pred svako putovanje. mada, naši su tolerantni, može i više. a da ne pričam o torbetinama i šoping kesama koje se unose kao ručni prtljag.
20 kila po putniku. počeo sam da vagam kufer pred svako putovanje. mada, naši su tolerantni, može i više. a da ne pričam o torbetinama i šoping kesama koje se unose kao ručni prtljag.
Ipak, putovanje sa autobusom ne da se meriti ni sa čim drugim. Potrošiš. bre, isto para k'o da letiš avionom a vazduh ni približno toliko svež....:(
+