
Video zapis monologa u kome se osoba najpre namršti, zatim počne da priča o nekoj opšte poznatoj stvari sa takvim nadahnućem kao da niko drugi ne zna da je crno crno a belo da je belo, a sve u cilju promocije sebe. Govor obično traje duže nego što je potrebno da se iskaže "poneta" i praćen je neprikladnim i prenaglašenim iskazivanjem emocija. Takođe, karakteristično je da besednik, iako iskazuje mišljenje većine, pokušava da ubedi slušaoca da je njegov "stav" buntovan i marginalan.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.
Odlicno! Svaka cast za primere.