Čovek koji samo tako ume da nam se posere u sevdah čupajuci pesme iz naftalina koje ne da ne zna niko iz ekipe nego sto i tamburaši sležu ramenima kad čuju ime. Ako je kojim slučajem znaju, osuđen si da se narednih 5 minuta zgledaš sa ortacima i kolutaš očima.
Sedim u ćošku zadimljene kafane. Opijen melodijom tambure razbijam čašu uz zadnje stihove pesme "Jesen u mom sokaku" i jebem joj majku kurvanjsku. Sekund posle toga začuh...
- Majstore, jel' može ona "Bio sam pozvan"?
- Naftalinac, jebem ti i mamu i tatu.