Postepeno ubrzavati sve više i više u nekom smeru, ne uvek poželjnom i dobrom. Muka je što, jednom kad se zalaufa, teško je zaustaviti se.
- Senjor, 'oće li skoro El Prezidente Kastro da završi taj govor? Mislim, habla već 3 sata o revoluciji i socijalizmu...
- Neće, senjor, sad naišao na nizbrdicu, ima još četiri sata da habla, minimum. A gde se tebi žuri?
- Čeka me jedna 'oćna senjorita, pa ako potraje, da mi ne utekne ili se snađe kod drugoga...
- Razmišljaj, ombre! El Prezidente voli malo detaljnije da nam objasni u govorima, moraćeš sada na licu mesta svojeručno...
- Ali kako? Ona njegova brada, a moja senjorita glatko obrijana gde treba, erekticid...
- Ombre, i mi smo sad na nizbrdici ka sranjos grande, videli nas stražari da hablamo umesto da slušamo i dolaze ovamo. Znači, sleduje nam ili trenta anjos del karse ili uza zid sa pogledom na 12 cevi Kalašnjikova zbog nepoštovanja lika i dela El Prezidentea. Pa, brzo počni drkos sa desankos da pomisle da si se baš oduševio govorom. Evo, da ti pomognem...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Do jaja.