
Unašem gradu postoje i kulturne manifestacije sa izuzetno bogatim sadržajem, evo programa jedne takve:
1)pasivno učestvovanje uz
eventualnu neprijatnost, zgroženost, osećaj bespomoćnosti i poniženje
2)pitajmo i nagradimo publiku: teže telesne povrede + bonus maltretman
3)dugotrajne traume: obrazvni blok(cigla) pod nazivom 'Gde ja živim?'(Za one koji stvarno nisu znali gde žive)
i za najvernije gledaoce koji ostaju do kraja
4)eksluzivni intervju sa pandurima
Scena je sledeća:
Vraćaš se iz grada, ideš na stanicu da čekaš gsp, kad tamo
čopor 'sipmatičnih' pijanih/iskrivljenih likova ohrabrenih sopstvenom brojnošću, u stilu 'pobesneo maks' prolazi i usput:
-udaraju svakoga na koga naiđu (bez polne i starosne diskriminacije)
- udaraju sve na šta naiđu ('tvrd zid')
-TAKTIČKI dobro organizovani, nadmeću se u lupanju izloga, saobraćajnih znakova, paljenju, destrukciji javne imovine (inteventna je parkirana prekoputa, oštre pendreke)
.........................................
-Auh, šte se tebi desilo?
Ma napali me neki likovi iz čistog mira . . . najgorijada
(:
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
hajde hajde ocenite ovo, + ili - nije teško