
Viseminutno cepanje od smeha na javnom mestu u vise navrata.Obicno dolazi nenadano,kad ne treba i gde ne treba (ponekad do vrlo cesto kada si sam,pa te ljudi okolo gledaju malo cudno)
sahrane/parastosi,casovi biologije/hemije,setnja centrom grada (naravno kad sve vrvi od ljudi),apoteka (jbg kad radnica prica kao vanzemaljac..) i sl.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Bravo Kaz, na sahranama pogotovo
meni se deslo jednom na parastosu.nije me niko video ali mene je ziv blam pojeo zato sto sam ja znala da sam se nasmejala,a sve zato sto sam se setila neke gluposti..uzas.. :)
Ma to je odbrambeni mehanizam u stresnim situacijama
+++
Meni se redovno dešava u autobusu, odjednom mi se u glavi stvore smešne cene sa žurki, iz Simpsonovih, ma svega i svačega i krenem da se kliberim ko majmun. I da smejem se kad sam nervozna, ali samo ako sam mnogo nervozna.