
Viseminutno cepanje od smeha na javnom mestu u vise navrata.Obicno dolazi nenadano,kad ne treba i gde ne treba (ponekad do vrlo cesto kada si sam,pa te ljudi okolo gledaju malo cudno)
sahrane/parastosi,casovi biologije/hemije,setnja centrom grada (naravno kad sve vrvi od ljudi),apoteka (jbg kad radnica prica kao vanzemaljac..) i sl.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
Bravo Kaz, na sahranama pogotovo
meni se deslo jednom na parastosu.nije me niko video ali mene je ziv blam pojeo zato sto sam ja znala da sam se nasmejala,a sve zato sto sam se setila neke gluposti..uzas.. :)
Ma to je odbrambeni mehanizam u stresnim situacijama
+++
Meni se redovno dešava u autobusu, odjednom mi se u glavi stvore smešne cene sa žurki, iz Simpsonovih, ma svega i svačega i krenem da se kliberim ko majmun. I da smejem se kad sam nervozna, ali samo ako sam mnogo nervozna.