Prijava
  1.    

    Napravio je poštenu ženu od nje

    Oženio je.

    -Jesi li čula šta se priča,da se konačno udala i Mićina ćerka?
    -Milica?
    -Da, Mićina Milica.
    -Bilo je i vrijeme, prešla je tridesetu, da ne ostane jadna usjedilica!
    -Uzeo je onaj sin gazda Jove nakon što je svršio škole u svijetu, a ovdje se vratio da oženi našu djevojku, nije htio strankinje, pametan čovjek.
    -Milo mi je, mati će konačno da skine brigu, samo je patila što njena ćerka bira, a imala je finih prilika, strepila je za njom, lice joj se osušilo od brige.
    -U pravu si, a i nema veće sramote nego da se ne uda u ovoj našoj maloj varoši, a tako dobro čeljade iz poštene kuće, smjerna, uvijek čedno obučena, mila, uvijek zna sa svima da se pita, pristojna, melem za dušu.
    -Džaba sve to,draga moja, i njena škola i diploma, ako se ne uda, znaš i sama da nije lako majci sa ženskom djecom nikad, muško jeste naopako, ali bar kad odraste manje briga zadaje, tako je govorila moja mati.
    -Jeste, kono moja, niko ne zna brige naše.
    -Zvala je mati na slatku, da popijemo i nazdravimo za bračnu sreću.
    -Jedva čekam da idem, da podijelim sreću sa njom, jer eto dočekala je da i njenu Milicu naprave poštenom ženom.