
Kovanica nastala najverovatnije slivanjem „napred“ i „s ruku“. Udarac detinjstva. To nije šamar nego udarac u kom dlan okreneš sebi, a objektu spoljašnji deo šake. Jadan pokušaj odbrane. Upotrebljavan za lečenje malih, ogavnih, fleka od bolova. Žaoka. Smešnih, ali jebenih i dugotrajnih. Možeš da završiš sedam fakulteta, oženiš najlepšu ribu, postaneš dobar čovek, ćale ti kaže „bravo“, sediš u Lisabonu (jer je Kuba za kulove) sa najboljim ortacima kojima si platio put i piješ pivo, uhvatiš boga za muda, postaviš bagru na svoje mesto, ostvariš sve snove radničkog deteta... E pa da i tada će da boli to malo ogavno govno. Jebi ga, možda bi sve bilo drugačije i možda bi oterao kurtonsku, bolnu fleku da si upotrebio udarac-„slomiti govno ko krvavu pičku“. Ili ne...
Mala debela jajara: Alo ludak, moj ćale je gurn’o tvog keca kad je stao i brate toliko ga je jako gurn’o da je to do jaja. A brate tvoj ćale brate staj’o i plak’o ko pička. Ko ga jebe kad je stolar, pa nema Pasata.
E tad udariš smrada napresruku.
Jeca: Skupšila sam hrabrost i konačno prišla Stefanu onom strava petaku koji voli iste stvari i muziku kao ja, sa kojim pričam o filmovima.
Ceca: I?
Jeca: Pa rekao je da sam ružna. Pitala sam:„Što?“
Ceca: I?
Jeca: Pa kaže da dobre ribe treba da imaju sise i tvrdo dupe, dugu kosu i manje kilograma, a ne da spasavaju smrdljive mačiće. Ja sam rekla da sam treći razred, a on „Pa šta.“
Ceca: Seeeeljak. I šta si uradila?
Jeca: Šta sam mogla, udarila ga napresruku i otišla
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.