
Pouka koju, dobro razmislivši, uglavnom moramo sami izvuć iz neke poučne priče.
Dim ja, dim on i ja i drug se sjetimo priče iz čitanke za 3 osnovne o nekom klinji u holandiji koji se vraćo naveče doma i vidjeo da je brana pukla na jednom mjestu i da prodire mali mlaz vode. Mali je razmislio i skonto ako ode u selo po pomoć rupa će narast, srušiće se brana i poplaviće cijelo selo. I on odluči prstom začepit rupu i ostane cijelu noć tu dok ga ujutru neko nije vidio i doveo narod da poprave branu. Ja: šta je bilo sa malim poslije, sjećaš li se? Uzmi, uzmi ima još dva dima. Jesu mu amputirali prst? Drug (iz stomaka): ne sjećam se da išta piše o malom više. Ja: znaš koje je naravoučenije? Drug: koje? Ja: niko te ne jebe 2 posto ako gurneš samo jedan prst.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.