
Sredstvo kojim se služi pravi domaćini, koji čuvaju svoju radžu u drvenim buradima svog podruma, da natoči istu.
Prava natega je tikva, karakterističnog izgleda, sa dugačkom uskom cevi, i proširenim završetkom, koja se suši na vetru i suncu. Kad se dobro osuši, tako da se pri tresku čuju semenčice kako zveckaju u proširenom kraju, buši se i koristi za točenje rakije.
Dolazim kući, mrtav pijan, sa lude žuraje, a na vratima me čeka keva. Počinje dijalog:
- Jesi li to opet pijan?!!! (ljutito)
- Ma čini ti se, kevo. Pio sam samo sok.
- Duni! (unoseći mi se u facu)
(Duvam na dole, kako zadah ne bi došao do njenih nozdrva)
- More kakav sok?!!! Smrdiš k'o natega! Mrš na spavanje! Ujutru ću zorom da te budim da cepaš drva!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
dobra, lepo definisano - ja sam više definisao radnju nego predmet :)
Hvala. Trudimo se.