
Ovaj izraz se koristi kod izuzetno nemirne i živahne dece,sklone raznim,nekad i ne tako benignim nestašlucima.Izraz potiče iz Ličke Krajine,iz vremena kad su konji bili osnovno prevozno i radno sredstvo,pa su kao takvi morali da se pripreme za rad,vuču kola,odnosno da se osedlaju.
Dolazi košija u dvorište pita mog ćaću:Đe ti je maći?
-Pizda ga materina znala,tu je bio.Šta je napravio?
-Ma,djetinja posla,pušio u sjenu,pa malo uvatilo,oću reći zapalio mi jedan omanji stožić.
-E,moj dobri rođo,đavo je to,ne bi ga vilama osedla.Za sjeno se ne sekiraj,platiću ti štetu,a njemu ću jebati milosnu majku,samo dok ga nađem.
Eto,tako je nekada bilo,dok su se deca "vilama sedlala",odnosno vaspitavala.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.