
Dosadni i nervirajući glas nekog dobronamernog posmatrača dok ste se vi (najčešće kao klinci, mada neki to nastave i kasnije) oberučke bacili na uništavanje svojih bubuljica, skorele rane, svrbećih boginja... Najgore je što je i vama potpuno jasno da to nikako ne treba da dirate, i da taj glas u pozadini vaše pažnje, preokupirane jednom manjom/većom nepravilnošću na koži, ništa nije mudriji od vas, i najradije bi da tim kopanjem zakopate i njega što vas detaljno analizira. Al' da prestanete nikako. Ta sitna autodestrukcija je fantastičan ventil za pražnjenje unutrašnje napetosti... I na kraju, svako od nas ima neki ožiljak da ga podseća na minuli ručni rad.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
рука сама иде на копање:)
I ja mislim isto :). Iako nije naučno dokazano, verujem da u rani, zajedno sa sve onim inflamatornim ćelijama, nastaje i neki magnet ili lepak, koji sam od sebe privlači ruku :)). Il je taj magnet svrab :)?
подсвест која наступа уочавањем бубуљице:)
Kraste se najbolje gule u miru svoje sobe uz klasičnu muziku.
Imam jedan po sred celenke.
+