
Dosadni i nervirajući glas nekog dobronamernog posmatrača dok ste se vi (najčešće kao klinci, mada neki to nastave i kasnije) oberučke bacili na uništavanje svojih bubuljica, skorele rane, svrbećih boginja... Najgore je što je i vama potpuno jasno da to nikako ne treba da dirate, i da taj glas u pozadini vaše pažnje, preokupirane jednom manjom/većom nepravilnošću na koži, ništa nije mudriji od vas, i najradije bi da tim kopanjem zakopate i njega što vas detaljno analizira. Al' da prestanete nikako. Ta sitna autodestrukcija je fantastičan ventil za pražnjenje unutrašnje napetosti... I na kraju, svako od nas ima neki ožiljak da ga podseća na minuli ručni rad.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
рука сама иде на копање:)
I ja mislim isto :). Iako nije naučno dokazano, verujem da u rani, zajedno sa sve onim inflamatornim ćelijama, nastaje i neki magnet ili lepak, koji sam od sebe privlači ruku :)). Il je taj magnet svrab :)?
подсвест која наступа уочавањем бубуљице:)
Kraste se najbolje gule u miru svoje sobe uz klasičnu muziku.
Imam jedan po sred celenke.
+