
Dosadni i nervirajući glas nekog dobronamernog posmatrača dok ste se vi (najčešće kao klinci, mada neki to nastave i kasnije) oberučke bacili na uništavanje svojih bubuljica, skorele rane, svrbećih boginja... Najgore je što je i vama potpuno jasno da to nikako ne treba da dirate, i da taj glas u pozadini vaše pažnje, preokupirane jednom manjom/većom nepravilnošću na koži, ništa nije mudriji od vas, i najradije bi da tim kopanjem zakopate i njega što vas detaljno analizira. Al' da prestanete nikako. Ta sitna autodestrukcija je fantastičan ventil za pražnjenje unutrašnje napetosti... I na kraju, svako od nas ima neki ožiljak da ga podseća na minuli ručni rad.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
рука сама иде на копање:)
I ja mislim isto :). Iako nije naučno dokazano, verujem da u rani, zajedno sa sve onim inflamatornim ćelijama, nastaje i neki magnet ili lepak, koji sam od sebe privlači ruku :)). Il je taj magnet svrab :)?
подсвест која наступа уочавањем бубуљице:)
Kraste se najbolje gule u miru svoje sobe uz klasičnu muziku.
Imam jedan po sred celenke.
+