Prijava
   

Ne mogu oni toliko da navaljuju, koliko ja mogu da ih otkačim

Lakoća sa kojom se izbegavaju udari nezvanih ili nemilih gostiju.

- Alo, pa gde ste....u prolazu smo , pa da svratimo do vas?!
- (tiho:ženo Kojići kidišu. Žena odmahne rukom) E, što mi žao, bre, pa evo nas u restoranu.
- Reci gde ste, stižemo za čas.
- Može, može, mi smo u Dubrovniku.
- Pa evo vam auta na parkingu. A i svetla vam upaljena u svim sobama.
- Malopre smo sleteli, pravo sa Ćilipa na Stradun. Šta kažeš...svetla...to je zbog mačke.

- (obraća se svojoj ženi) Dodaj mi daljinski. Ovaj film je sranje.

Komentari

+ kod mene sistem zaključano, pa na klik se otvara, a pre toga sa prozora da vidim ko je zapeo na zvonce ehehehe
I to još na selu, s obzirom da ovde uleću ko dobar dan u kuće.

Zhajk, kod mene kad god idu da pazare po pijaci, "neki" svrate na kaficu. A ovo za auto je živa istina.

To sam bio odjebao davno. Na zvonce ne reagiram. Ako ćeš doći, najavi se, imaš telefon. FamElija poljubila vrata par puta dok se nisu navikli.