Ne mogu više

_Oprem_Dobro_ 2011-09-02 19:20:17 +0000

Ovo je izraz koji nam najbolje govori kako život leti i kako se sve brzo menja.

Ja znam sa sebe, a verujem i za ostale koji će pročitati ovo, da dok sam/smo bio/li mali, ovaj izraz sam/smo najviše koristio/li kada ručam/o. Jer mi koji smo odrastali bez interneta, bez kompjuterskih igrica, jednostavno mi koji smo imali pravo detinjstvo smo znali da posle ručka nas očekuje društvo isper zgrade, da sledi igranje i provod koji i dan danas pamtimo, to je bilo vreme bez stresa, bez problema. Želeli smo što pre da napustimo stan/kuću kako bi užvali u žmurkama, igrali smo se i lopova policajaca, pa smo se jurili po kraju ko nenormalni. Zadirkivali smo devojčice i krali komšiji jabuke.

Medjutim danas, ovaj izraz koristimo u nekim potpuno drukčijim situacijama.

Keva: Aleksandre, ručak!!!!
Ja: E, moram kući zove me mama. Vidimo se posle.
(ručam)
Ja: E mama, ne mogu više. . .
(istrčavam napolje)

Danas. . .

Ljubavi, hoću opet.
Ja: E, ne mogu više, jebi se sama.

0
4 : 1

Najnovije definicije

Rekli o sajtu

Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.

Politika · 31. Januar 2011.