
Alava osoba koja uzima sve što se nudi. Reč "DAJ" joj je postala uslovni refleks.
A: Ne mogu da pojedem ovu kiflu. 'Oće neko?
B: DAJ! Ja ću.
A: Ostalo mi pola piva, došlo do sinusa, ne mogu više.
B: DAJ! Ja ću da cirnem.
A: Naš'o sam u džepu kartu za tekmu Šećeranac - Komunalac od pre tri godine. Koj' će mi đavo?
B: DAJ! Ja ću da uzmem.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
bravo +++
+++
Poslednji primer je objasnio... +čina
dadoh +, al' ko ne bi uzeo andol ako ima za dž? :)
Hvala ljudi.
Sad si me sjeb'o skroz :)
izvini molim te, nije mi bila namera, takav sam od rođenja, da se tako duhovito izrazim :)
ne, ozbiljno, andol je andol...
Imam jednog u razredu. -.-' :D
Oj jebote, nisam se dugo ovako smijao na nečije definicije :D