Prijava
  1.    

    Ne slušam narodno

    Izjava koja kod dobrog dela domaćeg življa uvek izaziva gotovo istu reakciju, bez obzira na pol, godište i obrazovanje.
    Prvo vas pogledaju kao da ste rekli da ste se upravo uneredili. Onda vas sa indignacijom odmere od glave do pete, tražeći na vama i neki vidljivi dokaz da ste bruka i sramota za srpski rod. Ako je stariji primerak, pitaće vas odmah i za poreklo, zanimanje roditelja, dede i babe, ne bi li utvrdili i genetski uzrok vaše deformacije i kulturne izopačenosti. Zatim obavezno sledi pitanje vezano za svadbu i slične manifestacije, detaljnije u primeru.

    Prvi dan na poslu. Još uvek trljam oči, prvi put u životu ustajem pre 9h. Starije kolege iz kancelarije uključuju radio. Jutarnju tišinu razbija glas poznate heroine:
    "Sva moja pesma je od bola,
    a ta pesma je život moj
    i ove čaše oko stola
    drugovi moji dajte njoooj..."

    Ja neiskusno reagujem:
    - Sklonite bre tog šabana, još mi to treba od ranog jutra.
    - Što, šta fali? Čovek je car!
    - A?
    - To je bre muzika! Šta je, ti ne voliš ovo?
    - Ne slušam narodno.
    - Kako bre...pa šta slušaš?
    - Sve ostalo.
    - Kako ne slušaš narodno...pa šta ćeš kad odeš na neku svadbu?
    - Da zbog svadbi slušam narodnjake? A na koliko vi svadbi idete nedeljno?
    - I bre al' si ti neki naopak. Čiji si ti?
    - Ma nebitno, aj' da radimo nešto.