Izraz koji obično koristi muškarac kako bi pokušao samog sebe uvjeriti da je on gazda u porodici, iako je najčešće upravo suprotno. Žena napada muža kao lavica mladu antilopu, čopkajući ga, nervirajući ga stalno, a on jadničak na sve to odgovara gore navedenim izrazom pred prijateljima, kao da tobože, on vodi glavnu riječ. Svakako.
Zamislite mali, ali udobno namješteni stan, u kojem žive muž i žena. Nemaju djece nažalost. Zabavljaju se tako što nedjeljom navečer zovnu prijatelje kako bi se opustili kartanjem. Stol obično biva krcat nekakvim voćem, slatkišima, bude tu poneka boca "Kiseljaka", jer "Kiseljak" dobro legne uz kokice, a nekada se i zalomi, pa se pukne po žestokom. Bože moj. Tog puta se alkohol nije točio, ali i bez njega su se domaćini uspjeli posvađat.
-Dragi moj-poče žena ironično-pa što mi baci devetku srce, pa šta ću sa njom?
Muž šuti. Nije prošlo puno vremena, kad žena opet popizdi, gunđajući opet na muža, prebacujući na njega svoj neuspjeh.
-Daj ugasi taj televizor, molim te, smeta mi nešto - opet poče žena zanovijetati, gledajući muža onako kako samo žena to umije.
Televizor biva momentalno isključen.
Gosti gledaju jedno drugo, smijući se kao da razumiju situaciju, kao da su oni nekako iskusniji, a dobro, i stariji su...
-Dragi, de otvori prozor, nije li malo vruće? - opet će žena mužu.
Prozor nažalost muž nije otvorio, ali je uzeo sve karte sa stola i bacio ih na pod.
-Mene kriviš što te ne ida karta je li, ma otpisujem se - povika vidno uzrujani muž.
-Smiri se ti.. - žena će potiho, samouvjereno, kao da će on vidjeti svog boga nakon što gosti odu.
-Ma ne VERGLAJ više! -viknu muž, i ustade otvoriti prozor...
